Da li je turističko putovanje na Kosovo i Metohiju bezbedno?

Rubicon Travel |
gracanica manastir

Ne ulazeći u pitanje da li treba da nam Kosovo i Metohija isčezava iz vida i srca, jer je samo po sebi na prvu ruku besmisleno ali dalje i upozoravajuće, ovom prilikom ću vam reći da ako želimo da putujemo i upoznajemo život, ljude, prirodu i impresivne građevine i ambijente, da smo potpuno neopravdano izostavili prirodne i kulturne lepote na Kosovu i Metohiji. Najveći razlog je strah po pitanju bezbednosti, bez obzira na važnost održavanja svake veze sa svojima na Kosovu i Metohiji. Pitanje bezbednosti je postalo globalni problem za turistička kretanja.

Poslednji primer je Pariz. Verovatno će se i turisti navići na nove okolnosti putovanja koji podrazumevaju manju dozu straha. Da bi se upoznali sa pitanjem bezbednosti turističkih putovanja na Kosovu i Metohiji, tim Rubicon travela je nedavno obišao skoro sve turističke destinacije na Kosovu i Metohiji. Stvari smo posmatrali iz ugla domaćeg turiste, kao i iz ugla svetskih turista. Ono što smo zaključili je da život ide dalje iako svaka duša na Kosovu i Metohiji u sebi vodi neke svoje izgubljene bitke i Albanci i Srbi, ma kako to sada izgledalo neravnopravno i nepravedno.

Važno je reći da postoji veliki interes Albanaca da turizam procveta i taj pritisak je usmeren na sve albanske zajednice na Kosovu i Metohiji sa porukim da se turisti ni na koji način ne ugrožavaju ma odakle dolazili. I to funkcioniše.

Na put smo krenuli na poziv direktora Turističke Organizacije Gračanice, gospodina Bobana Petrovića, koji je dobio podršku od naših Srba na Kosovu i Metohiji, organizacije Swisscontact koju je predstavljala simpatična Ivana Božić) i albanskih turističkih entuzijasta koje smo na putovanju upoznali kao nosioce turizma sa albanske strane i prihvatili kao ljude koji su svesni da je jedna kuća sa jednim krovom razrušena i da svima isti krov prokišnjava i da svima sve u kući propada. Iz boljeg života zamire očaj i rađaju se plodnije ideje, ne podcenjujući prošlost.

Imajući na umu krajnju iskrenost u opisivanju iskustva sa našeg putovanja, kao prvo ćemo spomenuti da smo putovali od Beograda do Peći. Krenuli smo u 06h.  Mi smo putovali Ibarskom magistralom kroz slikovite krajolike Šumadije i dolinom reke Ibra. Put je sasvim pristojan, a motela i restorana pored puta ima dosta. Kvalitetnija odmorišta su ipak do Kraljeva, a na adm. prelaz Jarinje smo stigli za malo manje od 5 sati lagane vožnje kombijem. Ono što je odmah privuklo pažnju je administrativna granica koja realno ništa ne odvaja, osim nevidljivu globalnu politiku tj one koji to podržavaju od zdravog razuma.

Administrativni prelazi prema Kosovu i Metohiji iz Srbije su:
Jarinje /Jarinja (Ibarska magistrala, na putu Raška–Mitrovica), 

Brnjak/Bërnjak (na putu Novi Pazar–Ribariće–Zubin Potok),

Merdare (na putu Kuršumlija–Podujevo–Priština),

Mutivoda/Mutivodë (samo za putnička vozila, na putu Leskovac–Medveđa–Priština), 

Bela Zemlja/Dheu i Bardhë (na putu Bujanovac–Gnjilane),

Mučibaba/Muçibabë (samo za putnička vozila, na putu Preševo–Gnjilane)

Nakon kratkog čekanja prošli smo zamišljenu liniju koju kontrolišu naši organi i privremeni organi KiM-a (carinici i policija), u kome radi većina Srba, i koji su nas prijatno dočekali.

Naš program putovanja po Kosovu i Metohiji je izgledao ovako:

1. dan  Banjska i manastir Banjska (podignut 1317. od strane Milutina Nemanjića). Nakon obilaska lepo negovanog manastira Banjska, smeštenog u predivnoj prirodi, napravili smo odmor za obrok u etno konaku (smeštaj i restoran)  "Zavičaj" u Zvečanima. Odmah da kažem, ovakav ambijenat nisam skoro sreo u Srbiji. Prirodni potok (iz kojeg se konak i snabdeva vodom) protiče uređenim slapovima kroz bungalove za smeštaj i pored restorana, stvarajući prirodne bazenčiće u kojima plove pastrmke. Sam restoran je pravi etno muzej brižljivo koncipiran. O pastrmci na žaru i gostoprimstvu ne bih dužio, jer bi hvalospev potrajao... Zvečani su mesto u kome se nismo mnogo zadržavali. Nastavili smo putovanje za Zubin Potok koji smo brzo prošli jer je program putovanja bio ambiciozan. Treba spomenuti da ovde preduzimljiva ekipa uspešno organizuje aktivni turizam (neki zovu i Adrenalin turizam), i imajući u vidu opremu koju koriste turisti (koja je najsavremenija i omogućava bezbedne aktivnosti) i zanimljive programe, možemo zaključiti da je proizvod koji je upakovan u organizaciji Via Ferata vrlo profesionalan. Organizator ove zabave je Outdoor In agencija. (Naredni programi Rubicon travela će bolje predstaviti turističku ponudu Via Ferata koja se zasniva na aktivnom turizmu u prirodi koja ostavlja bez daha).

Nastavili smo pored bajnog Gazivoda jezera koje je smešteno između planina koje stvaraju neverovatan odraz u jezeru oko koga ima bezbroj ribolovaca... Put do Peći protekao je gledajući prirodu i sela koja su se povremeno javljala pored krivudavog, ali vrlo dobrog puta. Treba spomenuti da su svi putevi na Kosovu i metohiji kvalitetni i bez gužvi u saobraćaju.

Dolazak u Peć bio je u večernjim časovima. Smešteni smo u hotel Dukađin, koji po ambijentu, uslugama, sobama, restoranu, hrani i sadržaju može biti jače od svetskih 4* koliko ih ima.

Na recepciji su se albanski recepcionari naljutili pto pričamo engleskim jezikom a ne srpskim, tako da je dalja komunikacija sa konobarima bila na srpskom jeziku, sa izraženom profesionalnom i tradicionalnom ljubaznošću. Priznajem da sam se tek tada opustio. Posle večere u ekskluzivnom ambijentu a za koju mogu reći da je bila vrlo elegantna, prošetali smo centrom Peći. Obzirom da je bilo već 22h, napravili smo kraću šetnju i otišli na spavanje.

Posle doručka smo napravili jutarnju šetnju. Tada smo se oduševili obrisima obližnjih planina koji su davali, bar ovom centralnom delu Peći, izgled nekog švajcarskog gradića u Alpima...

Nedaleko od centra Peći posetili smo Pećku Patrijaršiju. Ono što smo prvo videli je neverovatno fizičko obezbeđenje i međunarodne i lokalne policije već utvrđenog manastira. Ovaj manastir iz 12v koji je svet odavno obeležio kao svetsku kulturnu baštinu (UNESCO) na tlu Srbije ima, osim odbrambene vibracije, i neopisivu duhovnu snagu koja potiče iz očigledno neuništive vere u samoodržanje.

Nastavili smo do Rugovske klisure. Ovakve prirodne lepote nema ni u Alpima. Obzirom da je prostor na ovom delu sajta istekao, ovaj tekst će biti nastavljen u delu sajta "Putopisi"